| BorisVM |
ZIMA U KANADI - Dnevnik jednog iseljenika zvanog Mujo
12.8. Uselili smo u nasu novu kucu u Kanadi.Tako sam uzbudjen. Ovdje je
tako
lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom.
14.10. Ahhhh Kanada. To je najljepsa zemlja na svijetu. Lisce je poprimilo
sve one nijanse zute i narancaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par
jelena. Tako su graciozni. To su najljepse zivotinje na svijetu. Ovo mora
da
e raj. Volim Kanadu.
11.11. Dan sjecanja - drzavni praznik. Lov na jelene ce poceti uskoro.
Ne ogu zamisliti da neko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce
uskoro snijeg. Tako je divno.
02.12. Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim
pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica. Izasli smo vani, ocistili
epeniste i prilazni put, a onda se grudali - ja pobedio. Kad je prosla
ralica - (cistacka za snijeg) morali smo ponovo ocistiti dvorisna vrata -
kapiju. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.
12.12. Nocas opet snijeg. Opet prosla ralica i zatrpala kapiju. Ovde je
zaista prekrasno.
19.12. Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao.
Ovdje je zaista divno, samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena
ralica.
22.12. Ovo bijelo govno opet je padalo cijelu noc. Dobio sam zuljeve od
lopatanja i bole me ledja. Ovaj majmun s ralicom kao da se krije iza coska
i
samo ceka da ja ocistim ispred kapije. Supak.
25.12. Sretan jebeni i usrani Bozic. Jos malo usranog snijega. Ako mi ikad
padne saka ovaj peder sto vozi ralicu, ubicu ga. Mater im jebem sto
ne posipaju vise soli po cesti da se prije otopi.
27.12. Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec tri dana osim sto cistim snijeg
kad god prodje ralica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavilo u brdu,
snijega
ispred kapije a i hladno je. Kazu da ce nocas pasti novih 30cm tih
govana.
28.12. Prognoza je bila losa. Palo je dva metra. Ako ovako nastavi nece
se otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila negdje u ulici i taj supak je
dosao
kod mene traziti lopatu. Rekao sam mu da sam slomio vec sest lopata
cisteci ta govna sa vrata sto ih je on nabio i zamalo sam mu je slomio o
glavu.
04.01. Najzad sam izasao iz kuce. Otisao sam do trgovine kupiti nesto hrane
i kad sam se vracao udario kolima jelena. 3000 dolara stete na kolima. Te
jebene nemani trebju biti istrijebljene. Svugdje ih ima. Sto ih lovci ne
pobise sve jesenas.
03.05. Odvezao sam kola kod mehanicara. Nevjerojatno koliko su zahrdjala od
soli sto je posipaju posvuda.
10.05. Jebo ti to. Selim na Floridu. Ne mogu zamisliti koje su to budale
koje mogu zivjeti u toj jebenooj Kanadi.
Nastavak slijedi:
MUJO NA FLORIDI
Kao sto znate, nas dragi kanadski prijatelj, iznerviran zimskim problemima
i
ralicom, odlazi na Floridu.
12.05. Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika,
ima sav konfort, naravno i pool (nesto slicno nasem bazenu, ali veci,
bolji,
ugodniji). Kako je samo toplo i prijatno. Vec sam zaboravio na onu jebenu
Kanadu. Florida je prava stvar. Volim, ne, obozavam Floridu.
20.05. Ovdje su ljudi neverovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je
Florida interesantna i ima puno interesantnih zivotinja. Bas je fino toplo.
Tek sam se ovaj tjedan ugrijao od one Kanade. Strasno volim Floridu.
12.06. Vec smo mesec dana tu, vrijeme je jos uvijek toplo i jako vlazno.
Dobro da u kuci imamo klimu. Susjed mi je pricao kako u jednom restauranu u
blizini sluze dobrog mladog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje
koje izviru iz doba dinosaura. To ne mogu nikako razumijeti, ali neka.
Vidjeli smo puno toga na Floridi i neverovatno je interesantna. Florida, ti
si moj san.
30.06. Odkad smo dosli vrijeme se skoro nije menjalo. Uvek toplo a sad i
pomalo suvise vlazno. Ali klima uredaj u kuci i u kolima radi odlicno. Nocu
nam jedino smetaju komarci kojih ima u ovo doba puno. Upoznao sam jos neke
susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri.
18.07. Neverovatna vrucina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo na obalu.
Bice sigurno super.
20.07. Kakva noc. Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor, a
milion komaraca. Zamalo da me zivog pojedu. Taman se zelimo vratiti kuci,
kad, neko nam ukrao kola. I tako ima da se vozim 100 milja taksijem. Crnac
taksista, uvjek se samo smjeska, imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno
ima kriminala na Floridi.
21.07. Posle vracanja kuci, opet taksi i na posao, pa ja kao da radim samo
za ove taksiste. U firmi sef mi je rekao: Mujo, ne smijes se dovoljno, nije
dobro za musterije, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od
onih komaraca, a kamoli da spominjem ukradena kola. Neverovatna vrucina.
30.07. Jebem ti, vrucinski val je na maximumu, a nama u kuci crkla klima.
I jos ovi komarci, jedino me spasi ujutro jedno kupanje da prezivim. Vec
kad hocu da se bacim u pool vidim u njemu aligatora od 3 metra!! Jos mi
samo ta pizdarija trebala, brzo zovem policiju da upitam sta treba da
radim.
Oni kazu da ga pustim na miru, da ce sam otici od gde je dosao. Poludecu.
31.07. Vec ujutro neverovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen.
Sef, onaj k*rac, kaze da se uopste ne smijem i da to nije dobro za
konzumente. Jebali ga i ja i konzumenti zajedno.
01.08. Kakva vrucina. Vec drugi dan bez klime sto znaci i bez spavanja.
Sve ce da izgori samo komaraca ima sve crno i sve vise. Onaj mrgan od tri
metra kao da je u mom poolu kampirao. Kazem cjelu pricu susjedu, on se samo
smije, kao uvjek, p****a li mu lepa mila materina.
02.08. Jedva docekam da mi dodu spremit tu k*rcevu klimu. A onaj niger
umesto klime sredi mi cerku. Policija kaze samo da treba biti pazljiv a
da crnca verovatno nece moci izslediti jer su i onako svi isti. Vrucina kao
da smo u sedmom paklu, jebem ti Floridu.
12.08. Ne mozete da zamislite tu vrucinu. Tu smo jos uvjek kao u paklu, a
odkad smo dosli vrjeme je isto. Sef me izbacio iz firme sa osmijehom
na licu i rekao da se konzumenti pobunili jer se nisam dovoljno smijao. E
tako sam ostao bez posla i odem u kafanu gde se propijem. Svi se meni i
mojoj prici samo smiju, a osobito onaj policajac koji me uhiti pijanog i
trazi da mu platim 3000 USD. Majku im, mrzim Floridu, prokleta bila.
13.08. Petak 13. Boze, kakva vrucina. Vracam se kuci is cuze bez kola,
posla
i bez para. Mrzim taksiste. Svi beze sa osmijehom na licu, a usput mi kazu
da dolazi neki Mitcham. Legnem u kucu u kojoj jos uvjek ne radi klima da
malo razmislim o svemu. Odjednom nevjerovatan vjetar zapara zrak i kuca
nema
vise krova, jos minut dva i nema vise kuce. Vjetar se poleze. Nemam vise
nista, samo je onaj aligator ostao u poolu. Da su ga bar poklopali u onom
restoranu. Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam ludu srecu
da sam prezivio hurikana Mitchama. Opet je vrucina ko prije, a ja bez
svega.
Mrzim Floridu, selim se odavde. Gde ovaj put necu da vam kazem...
Mujo |